Ovaj odeljak opisuje kriterijume koji mogu biti korisni u određivanju kolika je verovatnoća da se pretnja na internetu može pretvoriti u fizički napad.

Okruženje: Svaka procena rizika treba da uzme u obzir celokupno bezbednosno okruženje u kome se pretnje dešavaju. U kontekstu u kojem su fizički napadi na novinare česti, bilo kao posledica široko rasprostranjene nekažnjivosti za agresiju na medije ili klime generalizovanog nasilja, sa pretnjama se treba veoma ozbiljno pozabaviti a menadžeri redakcija, kao i novinari koji su meta napada, treba da razmotre mogućnost relokacije, zatraže policijsku zaštitu i podstaknu ozbiljne istrage o poreklu pretnji. Novinari i menadžeri redakcija, međutim, moraju da imaju na umu da su pretnje na internetu dovele do fizičkih napada na novinare čak i u okruženjima koja se generalno smatraju bezbednim.

Intenzitet: Da li je novinar meta izolovane pretnje ili kampanje? Obe situacije nose moguće rizike koje treba različito proceniti:

  • Ako je novinar bio meta izolovanog napada, procena treba da se fokusira na utvrđivanje ko je agresor kako bi se procenila verovatnoća da bi pretnja mogla da preraste u fizički napad. Ovu procenu treba napraviti na osnovu svih dostupnih informacija o agresoru, posebno ponašanja na društvenim mrežama i sadržaja koji se deli. Eksplicitne pretnje fizičkom povredom i sajber uhođenje treba odmah prijaviti vlastima.
  • Ako je novinar meta koordinisane kampanje, procena treba da se usredsredi na verovatnoću da se drugi mogu osećati ohrabrenim ili opravdanim ovom kampanjom da fizički napadnu novinara. Novinari koji rade pred kamerama ili koji su na drugi način prepoznatljivi od strane publike izloženi su mnogo većem riziku da budu fizički napadnuti iz jednostavnog razloga što se lako mogu identifikovati na bilo kom javnom mestu. Rizik od fizičkog napada može biti veći kada koordinisano uznemiravanje opravdava, podržava ili čak inicira političar na visokom nivou ili poznata javna ličnost.

Tipične karakteristike koordinisanih internet kampanja uznemiravanja su:

  • Brojni agresivni komentari objavljeni u kratkom vremenskom periodu, obično između 24 i 48 sati
  • Uticajna ličnost, u nekim slučajevima bliska vladi, šalje početnu poruku ili seriju poruka kojima se targetira novinar. Poruke mogu i ne moraju eksplicitno da imenuju novinare, ali će iz sadržaja biti jasno na koga se odnose. Poruku preuzimaju pratioci ovih osoba, koji ponovo postavljaju i dele organski, stvarajući diskreditujući narativ oko novinara. Ovi napadi obično imaju zajednički haštag
  • Mimovi ili razrađeni grafički dizajni koji se iznenada pojavljuju na fidovima društvenih mreža u roku od nekoliko sekundi ili minuta od prve poruke mržnje
  • Botneti: softverski nalozi koji eksponencijalno povećavaju širenje mržnje
  • Ponavljajuća propaganda: članci kojima se širi blaćenje objavljeni na propagandnim sajtovima koji počivaju na istom talasu mržnje na mreži i društvenim mrežama
  • Hakerski pokušaji da se dobije pristup elektronskim uređajima novinara

Dirigovane kampanje se stalno usavršavaju kako bi se izbeglo krivično gonjenje ili zabrana. Menadžeri društvenih medija i moderatori komentara treba da budu obučeni da uoče ove vrste kampanja.

Sadržaj: Analiza sadržaja nasilnih poruka važna je za procenu namera agresora. U nekim slučajevima, jasno je da agresori imaju za cilj da dovedu u pitanje kredibilitet novinara u očima javnosti i na taj način oslabe sposobnost novinara da doprinese javnoj debati, ili izazovu stres kod novinara koji na kraju može dovesti do autocenzure.