Iako je veliki broj novinara, urednika, menadžera i ostalih stručnjaka koji su dali svoj doprinos ovoj studiji dobio mogućnost da govori o problemu internet uznemiravanja rodno-neutralno i u odnosu na rodna obeležja, postojao je skoro isti utisak, u svim državama i svim medijskim kućama koje smo posetili, da ne samo da su novinarke češće meta internet napada, već i da su napadi koje dožive žene posebno okrutni i često veoma seksualizovani.

Nema sumnje da postoji veza između određene teme o kojoj piše novinarka i pratećeg nivoa mržnje koju ona dobija putem internet kanala. Pokrivanje određenih osetljivih, polarizujućih tema nosi sa sobom veliku verovatnoću uznemiravanja. Međutim, iako i muškarce kritikuju, vređaju i prete im na osnovu njihovog profesionalnog rada (informativnih sadržaja i objava na društvenim mrežama), napadi na žene se uglavnom fokusiraju na samu novinarku i njene fizičke osobine.

Stručnjaci i medijski profesionalci koji su učestvovali u ovom istraživanju su se složili da rodno uznemiravanje zahteva posebnu pažnju. Ovi nasilni, seksualizovani napadi se smatraju veoma ozbiljnim i predstavljaju veliki izazov za novinarke i njihovu sposobnost da rade; oni su uznemiravajući odraz latentnih i širokorasprostranjenih osećanja mizoginije prisutnih u svim našim društvima, i na kraju doprinose i legitimizaciji i normalizaciji tih osećanja.

Iz svih ovih razloga, novinari i menadžeri informativnih sadržaja su se složili da je važno usvojiti strategije koje promovišu zdrave razgovore i u delu za komentare na informativnim platformama na internetu i na platformama društvenih mreža.

Zanimljivo je da su brojni saradnici koji su radili na ovoj studiji istakli da napadi čije su mete žene često podsećaju na napade koji su usmereni na novinare koji se – zbog imena ili fizičkih osobina – posmatraju kao osobe stranog porekla ili pripadnici etničkih ili religijskih manjina. U Poljskoj su, na primer, novinari za koje se misli da su Jevreji bili mete nasilnog talasa internet napada zbog (često pogrešno shvaćenog) religijskog identiteta/shvatanja. U Nemačkoj su oni koji potiču iz turskih porodica, ili šire muslimanske zajednice, često bili meta nasilnih internet napada mnogo češće nego njihove kolege, naročito ako su pisali o problemima migracija.

Za novinarke koje pripadaju i etničkim ili religijskim manjinama, uznemiravanje može biti još ekstremnije. Kada izveštavaju o spornim temama za njih to često znači da moraju da se suoče sa lavinom pretnji i mržnje na internetu.

U svom intervjuu za IPI, Lajla Roksen Hil, direktorka škotske zadruge za istraživačko novinarstvo Ferret i predsedavajuća odbora Škotskog sindikata kongresa crnih radnika, naglasila je da ako ste još i osoba drugačije boje kože „da će ljudi naći zbog čega još mogu da vas napadnu“.

„Videćete kako se žene pisci, naročito muslimanske veroispovesti, napadaju da pokušavaju da promovišu određenu religijsku ideologiju samo jer podižu nivo svesti o stvarima koje se dešavaju ili njima ili u njihovoj zajednici“, kaže Hil. „Uvek postoji to ‘drugo’ što će biti važnije od toga što ste žena i novinar kada ste meta nasilja na internetu, […] pa će emotivna cena toga biti izolacija, usamljenost i bes.“

Situacija se može dodatno pogoršati ako novinarka stoji ispred kamere i njeno lice prepoznaje publika svuda. „Problem je što se sada mržnja preliva na ulice: napadi na novinare se dešavaju”, rekla je Dunja Hajali, poznata nemačka TV novinarka 2016. godine. Hajali je bila meta zlonamernih internet kampanja dok je izveštavala o tzv. izbegličkoj krizi, i pričala je o tome kako joj je neko prišao dok je bila u kupovini i vikao joj u lice.

Monika Teribas, poznata radio novinarka u katalonskom javnom medijskom servisu, postala je meta napada na društvenim mrežama od strane ekstremno desničarske grupe u sred debate o katalonskoj nezavisnosti. Rezultat internet kampanje protiv Teribasove je na kraju bio incident koji se desio 27. oktobra 2017. godine, kada ju je ispred studija kamenjem gađalo više desetina ekstremno desničarskih demonstranata.

Iskustvo novinarki kao što su Dunja Hajali i Monika Teribas nam pokazuje koliko brzo se uznemiravanje na internetu može pretvoriti u fizičke napade, koji se čak i opravdavaju.

Stručnjaci koji su dali svoj doprinos u ovoj studiji raspravljali su o tome da li su žene primarno mete internet napada jer agresori koriste prednosti mizoginije koja je prisutna u društvu kako bi bi se postarali da njihove poruke privuku veću pažnju i da se brže šire, ili je samo promovisanje mizoginije u društvu jedan od ciljeva žestokih internet napada.

Svi učesnici iz svih zemalja su se na kraju složili da je glavni cilj internet napada da se ućutkaju novinari koji pišu o određenim političkim i društveno spornim temama, a koji samim tim izražavaju različita mišljenja o tim temama. Sa jedne strane, ućutkivanje se postiže stvaranjem straha i autocenzure među novinarima, a sa druge strane, tako što se novinari u očima publike diskredituju, čime dolazi do gubitka poverenja – koje je u stvari najdragocenija novinarska roba – ili do gubitka posla.